srijeda, 20.08.2008.

.........Ne. Evo opet, prošlost se ponavlja. Auč....

Hm, kako? Jednostavno. Zašto? Tko to zna. Samo znam da trenutno to treba zaboraviti i ne oslanjati se na slomljene snove koje nikad neću ostvariti. Ne. Aa.
Sve je postalo dosadno, nije kao prije, svi su postali drugačiji otkad svijet gledaš iz trijezne perspektive. Neki jednostavno nisu tu, a možda bi te bolje razumjeli, naravno ostali zabijaju nož u leđa, povrijede te nekim stavovima, pa eto..plačeš u dva ujutro. Eh, A neke tješiš i daješ im savjete a oni ne shvaćaju koliko ti je stalo..eheh. Ah, dobro je da nisam sama. Najvjerojatnije me nitko ne razumioje osim dvije osobe na ovom svijetu. Eheh..začuđuje me što je jedna od njih moj stari. eh a druga je prijateljica. Naj prijateljica. E da šta je prijateljica uopće? AA to je ono kad ideš van s njom i kad joj moš sve reć, a kad je njoj bed ko ju jebe, imam i drugo društvo s kojim ću van. Kad ne smije van isto. A kad je bolesna? Ma zaašt ostat s njom kad propuštam pijanku u prostoru?? Aha. Pitam se ima li netko od njih najbolju prijateljicu. Ne, svaki tjedan je nova, a iza leđa je ogovara. I dok te strah iza zidova i plačeš da te netko čuje, koga želiš čuti, postaješ sretan kad ga vidiš. To je ta sreća..a on s drugom. Jea! A ona ga ne voli. Super. Aj život je lijep sretna sam. Nekad ne.

Išle u New Yorker. Jea. Kul. i u Orsay Imaju dobre kabine! XD
Još malo škola. a ne.
Hoću bebu. hhaha
još malo pa moram kuć
baka šalje ubedirajuće poruke.
ah na msnu do 3 ujutro..
ah
ah
ah
ah
ah
ah
na šta ste pomislili?
jeste preverzni ccc

večera za pet
fifi
jagodica bobica
tomislav jelinčić
pozdrav

- 20:23 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.